Srušeni snovi

Jednom kad budeš prošao,
Starom ulicom,
Zastaćeš i upitaćeš se:”Zašto si otišao?”
Odgovor će ti dati samo suze na tvom licu.

Vidjećeš i svoju napuštenu kuću,
Oko nje obrasla kopriva i trava,
I kurzana sva srušena u pruću,
Reći ćeš:”Nije ovo slika prava.”

Okrenućeš se i otići u napušteno dvorište,
Okruženo samo porušenim zidinama,
Nije to više šta ti duša ište,
Slika jednom postojana,
Sad se samo stapa sa pješčanim dinama.

Vratićeš se tamo daleko odakle si i došao,
Uvjek ćeš misliti na svoju kuću i da tamo ima neko,
A u mislima će ti stalno stajati pitanje:
“Zašto sam iz svog kraja otišao?”

Daliborka Pešut Mandić, Kanada

2009. godina