Vrtlog osjećanja

Tamo ispod planine
gdje se prostiru livade mirisne
i gdje naša rijeka izvire
tu su se prvi put začule daire.

Ponio me zvuk ka tebi
u vrtlogu osjećanja ljubav me razbija
da te zagrlim, opet htjela bi'
pa nek' se po tijelu znoj razliva.

Dok ti se boja očiju sa šumom stapa
u mekoći trave ležimo kao na svili
tijelo se u tijelo utapa
Kao brod uplovio si i ostao u žili.

Šetam obalom dok talasi dušu zapljuskuju
ne, ne mogu te zaboraviti
dok hladni vjetrovi duvaju
od neke čežnje ću te još više zavoljeti.

Daliborka Pešut Mandić - Kanada
Avgust 2009. godine